U srcu meksičke pustinje, između država Durango, Chihuahua i Coahuila, nalazi se regija poznata kao La Zona del Silencio - Zona tišine.
U narativima mističara, ovo područje važi za mesto gde signali prestaju, kompas poludi, a vreme, ako ne potpuno, onda barem prividno, prestaje da funkcioniše. Neki ga upoređuju s Bermudskim trouglom, dok drugi tvrde da je reč samo o pojačanoj urbanoj legendi. Ko je bliže istini?
Zahvaljujući novim saznanjima i kritičkoj analizi, u nastavku vam donosimo sve što se danas zna o tom misterioznom mestu - i šta od toga i dalje spada u domen pretpostavki.
Legenda i nastanak mita
Zona tišine u Meksiku nije otkrivena u antičko vreme, njena reputacija pojavila se tek sredinom 20. veka. Prekretnica je bio događaj iz 11. jula 1970, kada je raketa američke vojske (model Athena RTV) lansirana iz Green River baze u državi Juta, s namerom da "pogodi" White Sands u Novom Meksiku, nenamerno skrenula s kursa i pala duboko u meksičku pustinju - upravo u region tzv. Zone tišine.

Još je nejasno zašto je raketa skrenula. Prema nekim izvorima, tokom istrage članovi američke ekspedicije su izvestili o čudnim elektromagnetnim smetnjama i problemima sa komunikacijom u tom području.
Meštani tog kraja i kasniji promoteri misterije iskoristili su tu priču da razviju mitove: da su signali blokirani, da kompasi prestaju da rade, da se pojavljuju neobične svetlosti na nebu, ali i da biljke i životinje mutiraju.


Prema jednoj verziji, lokalni čuvar ostataka rakete, angažovan od strane vlasti, bio je taj koji je širio priče o "zoni anomalija" kako bi privukao pažnju, a možda i turiste.
Zanimljivo, naziv Zona tišine (Zona del Silencio) prvi put se pojavljuje i postaje popularan upravo u istraživanjima iz 1960-ih i 1970-ih, posebno preko radova inženjera Harija de la Penje, koji je navodno uočio "tihe zone" dok je proveravao naftovod koji prolazi kroz ovu pustinju.
Geografija, ekosistem i naučna istraživanja
La Zona del Silencio se prostire unutar Mapimí biosferskog rezervoara, područja koje pokriva veliki deo pustinje Bolsón de Mapimí.

Iako popularne tvrdnje govore o "50-kilometarskoj zoni", stvarne granice anomalije nisu precizno definisane. Smatra se da se radi o varijabilnom području sa promenljivim "tamnim" zonama signala.
Unutar rezervoara nalazi se izuzetna biologija: brojne biljke i životinje prilagođene su surovim uslovima, a neki oblici flore su endemski - što znači da se ne nalaze nigde drugde.


Postoji naučna stanica koja proučava biodiverzitet i faktor klime, iako su uveliko istraživanja često ometana usled popularnih spekulacija i turističkog pristupa bez kontrole.
Fenomeni i anomalije - šta je potvrđeno, a šta je samo legenda?
1. Prekid radio i telekomunikacionih signala
Jedna od najpoznatijih tvrdnji jeste da radio, televizija, mobilni telefon i drugi uređaji prestaju da funkcionišu ili imaju velike smetnje unutar zone. Ipak, skeptici ukazuju da ovi prekidi nisu konzistentni: ne pokazuju svi delovi zone slab signal, a neki stanovnici područja tvrde da komunikacija radi normalno.
Neki autori smatraju da geološki elementi, brda, planinske prepreke, lokalne varijacije u mineralima, mogu da uzrokuju interferencije signala bez pozivanja na paranormalne uzroke.

2. Magnetne anomalije i mineralna svojstva tla
Hipoteza koja ima najviše rezonance u naučnoj zajednici jeste prisustvo visokih koncentracija minerala poput magnetita, urana i drugih metala u tlu, što može da stvara lokalna magnetna polja i ometa elektromagnetne talase.
Neke priče idu dalje tvrdeći da se u centru nalazi "Vertice de Trino", tačka u kojoj se sastaju tri države, i da magnetni konus tu blokira signale.
Međutim, do sada ne postoji opsežan, verifikovan naučni rad koji kvantitativno potvrđuje da je magnetni uticaj dovoljno jak da blokira radio-talase u tolikom rasponu, tako da mnogi naučnici smatraju da je priča prenaglašena.
3. Padovi meteorita i usmeravanje svemirskog materijala
U nekim izvorima tvrdi se da je područje "magnetno privlačno" za meteorite, te da se oni češće ruše tu nego u drugim regionima.
Među najpoznatijim nalazištima u blizini je Allende meteorite (1969), čiji fragment je pronađen u blizini rezervata Mapimí.
Ipak, i ovde skeptici navode da nema jasno dokaza da zona apsolutno privlači više meteora nego okolne pustare, a moguće je da zbog geološke specifičnosti, fragmenti koji padnu ovde budu jednostavno više primećeni i lakše pronađeni.
4. NLO, mutacije i "tri čudna bića"
Legende oko Zone tišine kreću se i u domenu vanzemaljaca, paranormalnog i mistike. Mnogi tvrde da vide NLO svetla, da susreću bića, ili da biljke i životinje pokazuju neobične mutacije.
Jedan od popularnih mitova govori o tri bića, dva muškarca i jedne žene, koja se navodno pojavljuju u zoni, nose čudnu odeću i ponašaju se "nenormalno" u pustinjskoj sredini.

Ipak, nema čvrstih dokaza za ove tvrdnje. Većina ovih priča ostaje u domenu svedočenja, folklora ili senzacionalističkih izveštaja.
Mit ili realnost?
I dok su mnogi zapisi senzacionalni, skeptici i naučnici ističu nekoliko nedoslednosti:
Mnoge signale koji "prestaju" u zoni, radio ili mobilni, moguće je objasniti relativno jednostavnim geološkim i topografskim faktorima. Brda i izbočine mogu da blokiraju direktnu komunikacionu liniju.
Ne postoji sistematska naučna publikacija koja potvrđuje da je "vreme zaustavljeno" ili da uređaji prestaju da rade bez izuzetka. Većina eksperimenata nije to mogla da potvrdi pod kontrolisanim uslovima.


Legende su često pojačane turističkim interesom. Dokazano je da su priče, u nekim slučajevima, šireje da bi se privukli posetioci.
Neka istraživanja o ekologiji, paleontologiji i biodiverzitetu su realna i pružaju vredne rezultate, ali se često se iznose na senzacionalistčki način, što otežava razdvajanje mita od stvarnosti.
Izazovi za buduća istraživanja
La Zona del Silencio je primer kako kombinacija neobičnog događaja, mitova, lokalnih priča i skupljanja legendi može da izgradi medijski i folklorni fenomen, koji opstaje i decenijama kasnije.
Ipak, nije sasvim isključeno ni da u toj oblasti postoje stvarne geofizičke anomalije. Mineralna svojstva tla, lokalna magnetna polja i specifična topografija mogla bi da doprinesu nekim signalnim smetnjama. Ali tvrdnje da tamo vreme "ne postoji" ili da svi uređaji prestaju da rade kao univerzalni fenomen nemaju čvrstu naučnu potvrdu.
Ali... to je "samo" nauka. Šta ona zna natrprirodnim silama?



