Glumca Dejvida Duhovnija većina ljudi poznaje po ulozi Foksa Moldera u kultnoj seriji "Dosije X", gde je zajedno sa crvenokosom agentikinjom FBI Skali (Džilijan Anderson) godinama rešavao nadnaravne slučajeve koji su uključivali i vanzemaljske oblike života.
Drugi ga poznaju i po sasvim drugačijoj roli, onoj iz serije "Californication" (Kalifornikacija), gde je bio Henk Mudi, bludni pisac nalik Čarlsu Bukovskom, koji je zavodio žene (čak i poneku maloletnicu), propagirao rokerski način života i nošenje crnih majici uz farmerice i kaubojske čizme, konzumirajući prevelike količine alkohola i narkotika.
SLUČAJNOST?
Pisac Čarls Bukovski je u svojim knjigama koristio alter ego koji se zvao Henri Kinaski, a prijatelji su ga zvali HENK. Lik bludnog pisca kojeg Dejvid Duhovni igra u seriji "Kalifornikacija" zove se HENK Mudi. Slučajnost?
U međuvremenu igrao je u serijama koje nisu imale tako dobru prođu i ostvarivao filmske uloge koje su brzo zaboravljane. Prošao je kroz turbulentan brak sa koleginicom Tijom Leoni, od koje se razveo, pa su ponovo bili zajedno, pre nego što su se definitivno razišli.

Tokom tog perioda on je odlazio na lečenje od zavisnosti od seksa, a imao je i čudnu aferu sa mlađanom mađarskom teniskom instruktorkom Edit Pakaj, koja ga je postavila na naslovne strane tabloida. Kako sam reče, on je oličenje čoveka koji dotakao samo dno. Baš zbog toga rešio je da pokrene podkast "Fail Better" ili propadni bolje.
Zašto podkast i zašto baš ova tema?
- Zašto pokrećem podkast? Najbolji odgovor koji mogu da pronađem jeste da se osećam kao da sam celog života u nečemu neuspešan, pa mogu da govorim iz obilja ličnog iskustva. Bio sam u "Dosijeu X" i "Kalifornikaciji", napisao sam nekoliko knjiga i stvorio nešto muzike. Ali dobio sam i najnegativniju moguću književnu recenziju u Njujork Tajmsu. Imao sam i težak javni razvod i prošao kroz tajanstveno putovanje kroz rehabilitaciju. Zato sada želim da istražim kako neuspeh lebdi nad svima nama i zaista nas oblikuje. Šta je dobro u tome, šta je loše, šta nas drži u sedlu? Ima puno toga da se razmotri - objasnio je Duhovni prilikom pokretanja pomenutog podkasta.
Rođen u Njujorku 1960. godine, Dejvid Duhovni je diplomirao na Prinstonu sa diplomom iz engleske književnosti, a zatim je stekao i master iz istog predmeta na Jejlu. Nakon male uloge u seriji Dejvida Linča "Tvin Piks", osvojio je glavnu ulogu Foksa Moldera u globalnom hitu "Dosije X" iz 1993. godine, gde je glumio zajedno sa Džilijan Anderson. Od 2007. do 2014. godine, u periodu koji je koincidirao sa lečenjem od zavisnosti od seksa, igrao je problematičnog ženskaroša Henka Mudija u seriji "Kalifornikacija". Ima dvoje dece, ćerku Vest, koja je glumica, i sina Kida, iz braka sa bivšom suprugom Teom Leoni.

Sam kaže da mu je najteža odluka u životu bila da objasni svojoj deci da će se razvesti od njihove majke.
- I dalje ne mogu da mislim na to a da se ne osećam užasno. To je zapravo uspomena koju izbegavam kad mi padne na pamet. Ne želim da mislim o tome. Bilo je to sad već davno, pa je rana malo zacelila, ali to nije moja rana, već njihova. Zato to guram od sebe. Nikada neću zaista shvatiti kako su se osećali - ispričao je iskreno Duhovni u jednom intervjuu, a zanimljivo je da vrlo dobro zna o čemu priča, jer je i sam u detinjstvu prošao kroz sličnu situaciju.
Imao sam i težak javni razvod i prošao kroz tajanstveno putovanje rehabilitacije. Zato sada želim da istražim kako neuspeh lebdi nad svima nama i zaista nas oblikuje
Dejvid Duhovni
- Najgora uspomena iz detinjstva? Razvod mojih roditelja. Imao sam 12 godina, što nije dobro doba – mada nijedno doba nije dobro za tako nešto. Teško je tačno reći kakav je uticaj to imalo na mene, ali bio je dubok. Prošavši kroz isto i kao roditelj, naučio sam da je to iskustvo koje ti izvlači tlo pod nogama. Možeš ulepšavati koliko hoćeš, ali to je traumatično iskustvo. Nije kraj sveta, nije da se od toga ne možeš oporaviti, ali moraš priznati da se svet okrenuo naopako. Teško je reći kako bi mi život izgledao da se to nije dogodilo, ali mislim da sam zahvalan što sam bio povređen. Zahvalan sam na rani jer ona te čini čovekom i umetnikom. Ako možeš da preživiš i ostaneš empatičan, postaješ svestan tuđe patnje. Bez toga, ne bih imao ništa - pojasnio je glumac.
Upitan da se priseti najbolje odluke u svom životu, Duhovni je mnoge iznenadio kad je rekao da je to bilo napuštanje postdiplomskih studija.

- Ovo će možda zvučati kao negativno prema obrazovanju, ali moja najbolja životna odluka je napuštanje postdiplomskih studija kako bih otkrio šta još želim da radim osim da budem akademik. Ne želim da omalovažavam akademske krugove, ali za mene je to bila teška i dobra odluka, iako zastrašujuća. Bio sam na korak od doktorata. Proveo sam četiri godine na osnovnim studijama i skoro četiri na postdiplomskim. Osam godina posvećenih određenom životu, trećinu života biti usmeren ka određenom cilju, i onda reći: 'Znate šta, idem da radim nešto drugo, gde ništa od toga ne znači'. U to vreme osećao sam se kao da sve to bacam, ali na kraju mislim da sam poštovao te godine učenja i da su me one hranile.


Iako je odustao od akademske karijere, Duhovni je pored glumačke karijere ostvario i literarnu. Objavio je pet knjiga i bio scenarista jedne grafičke novele. Ove godine, napisao je roman "The Reservoir" (Rezervoar), koji je odlično prihvatila i publika i kritika.
U ovom romanu, vrlo modernom, aktuelnom i prilično autobiografskom, pratimo neizuzetnog čoveka u izuzetnom vremenu. Svet pandemije i Njujork vidimo kroz oči bivšeg veterana Volstrita, Ridlija, dok se on, u svojoj prisilnoj samoći u karantinu, osvrće na svoj život. On ispituje svoje pobede, svoje neuspehe, mučna pitanja - svoju karijeru, razvod, otuđenu ćerku - i ispituje šta sve to znači i ko je on zaista bio.
IZDAVAČI, GDE STE?
Duhovni je objavio pet romana - "Truly Like Lightning", "Holy Cow", "Bucky F*cking Dent", "Miss Subways" i "The Reservoir". Nijedan nije preveden na srpski jezik!
Sedeći i razmišljajući iz noći u noć, zureći kroz svoj ogromni prozor iznad rezervoara Central parka, Ridli primećuje blistavo svetlo u stanu preko puta parka kao da mu usamljena osoba u karantinu signalizira Morzeovom azbukom.
Njegova odlučnost da otkrije ko je ova misteriozna žena iza tog prozora, ova drugarica u nevolji iz karantina, zarobljena u sopstvenoj kuli na Petoj aveniji, vodi ga u epsku potragu koja će ga na kraju dovesti u iskušenje - ili ludilom u zabludi ili ispunjenjem njegove sopstvene mitske sudbine. Da li je on čovek na samrti koji ludi ili se običnjak pretvara u heroja? Ili oboje? Pratimo Ridlija dok napušta sigurnost prozora svog stana da bi spasao fatalnu ženu i spušta se u opasan, sve nadrealniji svet globalnih zavera, ludila i bolesti virusnog vremena; u trajne misterije ljubavi i očinstva - i još dublje, u temeljnu misteriju samog života.

Kako Ridlijeve akcije postaju sve neuobičajene, on shvata da ključ svih misterija sadašnjosti, pa čak i cele istorije kao da leži duboko ispod ledenih voda rezervoara.
"Rezervoar" je uvrnuti rom-kom za naše distancirano vreme kada je i najobičniji dodir mogao da ubije, a teorije zavere se šire poput virusa - spoj "Smrti u Veneciji" i "Kuge".
Iskren je i trudi se
Tako je Duhovni, i nakon završetka snimanja "Kalifornikacije", gde je glumio uspešnog, ali posrnulog pisca, postao otelotvorenje tog lika, kojeg je u jednom intervjuu objasnio ovako: "On je iskren. Njegova iskrenost nije ljuta. On je tip koji kaže: 'Vidi, život je težak i mi ovde donosimo izbore, a neki od njih su pogrešni. Ipak, ne možemo da ne napravimo te izbore'. Ono što ga čini privlačnim je to što je iskren i što se trudi".
Što bi se, u svakom slučaju, moglo reći i za Duhovnija.


Pored toga što je u životu prolazio kroz slomove i teške trenutke, silne uspone i padove, Duhovni je zadržao optimizam koji karakteriše i Henka Mudija. Kad su ga jednom pitali da opiše najlepši dan u svom životu, on je rečima oslikao sliku koja verovatno najbolje opisuje i toplinu njegove bludne i pogubljene duše.
- Nema određenog dana, ali u mislima vidim plažu i svoju decu. Nije to neki poseban dan, već jedan od onih letnjih dana. Možda je to bio odmor ili smo bili u Americi, ali najvažniji je taj osećaj slobode, bez obaveza, letnji raspust, bez škole za decu, uživanje u vodi, osećaj talasa, dok ih malo štitim i učim o vodi.




