Zaostavština Fridriha Ničea ušla u registar UNESCO… a šta mi u stvari znamo o njemu?

Njegov život je bio pun paradoksa – bio je kritičar religije koji je tražio novi smisao i genije koji je završio u ludnici

Fridrih Niče
Pixabay

Zaostavština filozofa Fridriha Ničea (Friedrich Nietzsche) iz Fondacije za klasičnu kulturu u Vajmaru uvrštena je u međunarodni registar UNESCO "Pamćenje sveta".

Rukopisi, beleške, pisma i knjige, koji su proglašeni svetskom dokumentarnom baštinom, čuvaju se u Arhivu Gete i Šiler i u Biblioteci vojvotkinje Ane Amalije, kako je saopštila Fondacija.

Dodatni rukopisi nalaze se u vlasništvu švajcarskih institucija.

Pošto su Luterova Biblija i Geteova rukopisna ostavština već uvrštene u baštinu UNESCO, odluka organizacije UN sada usmerava pažnju na modernu u okviru delovanja Fondacije, rekla je predsednica Fondacije Ulrike Lorenc.

Filozof, pesnik i kompozitor spada među najuticajnije pisce i mislioce moderne. Rođen je 1844. u Rekenu, a preminuo 25. avgusta 1900. u Vajmaru.

Mladi Niče, 1861. godine
Mladi Niče, 1861. godine | wikipedia.org, public domain

Između ostalog, bavio se hrišćanskim moralom, a poznato je njegovo delo "Tako je govorio Zaratustra". Inspiraciju zap ovo delo dobio je - u prirodi. Dok je pisao svoje najpoznatije delo, Niče je često šetao u švajcarskim Alpima oko Sils-Marie, gde je doživljavao duboke misaone prosvetljenja.

Iako nije imao duboko znanje o zoroastrizmu, koristio je Zaratustru kao simboličku figuru koja predstavlja prevazilaženje tradicionalnih moralnih vrednosti.

Ničeova dela i danas izazivaju rasprave. Tokom nacističkog režima, neka njegova dela korišćena su u propagandne svrhe.

Naime, posle Ničeove smrti, njegova sestra Elizabet Forster-Niče je uređivala i cenzurisala njegove rukopise, često izvrćići njegove ideje kako bi odgovarale njenim nacionalističkim i antisemitskim stavovima (iako je Niče lično kritikovao antisemitizam).

Niče sa sestrom koja je brinula o njemu
Niče sa sestrom koja je brinula o njemu | wikipedia.org, public domain

Zapravo, nije bio filozof

Malo se zna da je Niče u mladosti bio veoma talentovan za muziku, a komponovao je klavirske i vokalne kompozicije. Njegovo najpoznatije muzičko delo je "Hymnus an das Leben" (Himna životu). Bio je blizak prijatelj sa Rihardom Vagnerom, ali su se kasnije intelektualno i lično udaljili.

Zapravo, po obrazovanju je bio filolog, a ne filozof – iako ga danas smatramo filozofom, Sa samo 24 godine postao je profesor filologije na Univerzitetu u Bazelu, doduše bez odbrane doktorske disertacije.

Smatrao da je matematika ključna za razumevanje stvarnosti, a u nekim fragmentima je čak pokušavao da razvije numeričku teoriju istine.

Niče 1875.
Niče 1875. | wikipedia.org, public domain

Patio je od migrena, problema s vidom i probavnim smetnjama, što je delimično uticalo na njegovo razmišljanje. Kasnije u životu razvio je teške mentalne probleme (verovatno zbog sifilisa ili možda tumora na mozgu), zbog čega je poslednjih 11 godina proveo u potpunom psihičkom kolapsu.

Kada mu je vid postao sve lošiji, Niče je koristio rani model pisaće mašine (Malling-Hansen Writing Ball), što ga čini jednim od prvih filozofa koji je koristio tu tehnologiju.

Nervni slom na ulici

Iako se često povezuje sa nihilizmom, Niče je zapravo kritikovao pasivni nihilizam i zalagao se za afirmaciju života uprkos njegovoj besmislenosti ("amor fati" – ljubav prema sudbini).

Poslednji nervni slom doživeo je na ulici. Godine 1889. Ničeje doživeo mentalni slom u Torinu, kada je, prema pričama, plakao nad konjem koga je batinao kočijaš, zagrlio ga i potom se srušio.

Prvi portret Ničea naslikao je Kurt Stoeving 1894.
Prvi portret Ničea naslikao je Kurt Stoeving 1894. | Klassik Stiftung Weimar, Bestand Museen

Njegova filozofija i dalje izaziva debate, a njegov život je bio pun paradoksa – bio je kritičar religije koji je tražio novi smisao, genije koji je završio u ludnici i mislilac čije su ideje često bile pogrešno tumačene.

Proglašenje Ničeove zaostavštine svetskom dokumentarnom baštinom je priznanje jednom od najneugodnijih mislilaca moderne, ali i radu Fondacije u Vajmaru, rekao je ministar kulture Tiringije Kristijan.

Niče je rano osvetlio velike preokrete moderne – njegovi rukopisi izražavaju intelektualnu otvorenost koja nam je danas preko potrebna, rekao je Tišner.

5 Ničeovih "istina"

1. Bog je mrtav. (Gott ist tot)

- Izvor: "Vesela nauka" (1882), a kasnije ponovljeno u "Tako je govorio Zaratustra"

- Kontekst: Niče ne tvrdi da je Bog fizički umro, već da je zapadna civilizacija izgubila veru u apsolutne vrednosti.

2. Šta me ne ubije, to me ojača. (Was mich nicht umbringt, macht mich stärker)

- Izvor: "Tuđinac i njegova senka" (1880, deo "Ljudsko, previše ljudsko")

- Često pogrešno citirano kao banalna motivaciona izreka, ali Niče govori o tome kako patnja može biti kreativna sila.

3. Čovek je nešto što treba prevazići. (Der Mensch ist Etwas, das überwunden werden soll)

- Izvor: "Tako je govorio Zaratustra" (1883–1885)

- Ključna ideja o "nadčoveku" (Übermensch) – čovek je samo most između životinje i višeg stanja.

4. Borba s čudovištima: pazi da i sam ne postaneš čudovište. Dok gledaš u ponor, ponor gleda u tebe.

- Izvor: "S one strane dobra i zla" (1886)

- Često korišćeno u kontekstu upozorenja da dugotrajna borba protiv zla može da pokvari čoveka.

5. Nema činjenica, samo tumačenja. (Es gibt keine Tatsachen, nur Interpretationen)

- Izvor: Iz njegovih "Posmrtnih fragmenata" (1886–1887)

- Temelj njegovog perspektivizma – svaka "istina" zavisi od ugla posmatranja.

Izvor
Life Code