Pošto toliko popularni mindfulness može da se vežba i kod kuće, i to besplatno, često zvuči kao savršen lek za stres i mentalne probleme. Ali, da li je baš sve tako jednostavno?
Mindfulness je oblik meditacije zasnovane na budističkoj tradiciji, u kojoj se pažnja usmerava na ono što osećamo, mislimo i doživljavamo u sadašnjem trenutku.
Prvi zabeleženi dokazi o ovome potiču iz Indije i stari su više od 1.500 godina. Dharmatrāta Meditation Scripture, koju je napisala zajednica budista, opisuje različite prakse i beleži pojave simptoma depresije i anksioznosti nakon meditacije.

Takođe sadrži detalje o kognitivnim poremećajima povezanim sa epizodama psihoze, disocijacije i depersonalizacije (osećaj da je svet "nestvaran").
Neželjene posledice
U poslednjih nekoliko godina naučna istraživanja na ovu temu naglo su porasla i pokazuju da neželjeni efekti nisu retki. Studija iz 2022. sprovedena na uzorku od 953 osobe u SAD koje redovno meditiraju pokazala je da je više od 10% učesnika imalo ozbiljne neželjene posledice koje su trajale najmanje mesec dana i značajno uticale na njihov svakodnevni život.
Prema analizi više od 40 godina istraživanja objavljenoj 2020, najčešći neželjeni efekti su anksioznost i depresija. Slede psihotični simptomi, disocijacija ili depersonalizacija, kao i osećaji straha ili užasa. Istraživanja su pokazala da ovi efekti mogu da pogode i ljude bez prethodnih psihičkih problema, kao i one sa umerenim iskustvom u meditaciji - a posledice mogu biti dugotrajne.

I zapadni svet odavno ima dokaze o ovome. Još 1976. Arnold Lazarus, jedan od ključnih ljudi u oblasti kognitivno-bihevioralne psihologije, upozorio je da meditacija, ako se koristi bez opreza, može izazvati "ozbiljne psihijatrijske probleme poput depresije, uznemirenosti, pa čak i šizofrene dekompenzacije".
Kapitalistička duhovnost
Naravno, postoje i dokazi da mindfulness može imati koristi za dobrobit ljudi. Problem je u tome što instruktori, video materijali, aplikacije i knjige retko upozoravaju na potencijalne neželjene efekte.
Profesor menadžmenta i budistički učitelj Ronald Purser u svojoj knjizi "McMindfulness" (2023) piše da je mindfulness postao oblik "kapitalističke duhovnosti". Samo u SAD, vrednost industrije meditacije procenjuje se na 2,2 milijarde dolara.
Jon Kabat-Zinn, jedan od ključnih ljudi iza pokreta mindfulnessa, priznao je još 2017. u intervjuu za Guardian da je "90% istraživanja (o pozitivnim efektima) ispod standarda".

U svom predgovoru za britanski parlamentarni izveštaj o mindfulnessu 2015, Kabat-Zinn je tvrdio da ova praksa može transformisati "ko smo kao ljudska bića i građani, kao zajednice i društva, kao nacije i kao vrsta". Ovakav gotovo religiozni entuzijazam među zagovornicima prakse nije redak.
Budina pilula
Medijsko izveštavanje, međutim, često je bilo jednostrano. U knjizi "Buddha Pill" (2015), autori su uključili poglavlje o negativnim efektima meditacije, što su mediji tada dosta prenosili. Ali 2022. godine, najveće i najskuplje istraživanje u istoriji meditacione nauke (više od 8 miliona dolara finansirano od Wellcome Trust fondacije) prošlo je gotovo nezapaženo u medijima.



U toj studiji ispitano je više od 8.000 dece uzrasta 11–14 godina u 84 škole u Velikoj Britaniji (2016–2018). Rezultati su pokazali da mindfulness nije poboljšao mentalno zdravlje dece u poređenju sa kontrolnom grupom, a kod dece koja su već bila u riziku od psihičkih problema mogao je čak imati negativan efekat.

Etika i posledice
Postavlja se pitanje da li je etički prodavati aplikacije za mindfulness, držati časove ili primenjivati ovu praksu u terapiji, a ne upozoravati na rizike. Ako znamo koliko su raznovrsni i česti neželjeni efekti, odgovor bi morao da bude – ne.
Mnogi instruktori meditacije veruju da ona može da donese samo dobro i nisu upoznati sa mogućnošću negativnih posledica. Ljudi koji dožive loša iskustva često svedoče da im učitelji ne veruju, već im samo govore da nastave sa praksom i da će proći.



Istraživanja o bezbednoj praksi meditacije tek su u začetku i još nema jasnih uputstava. Problem je i u tome što meditacija ulazi u neobična stanja svesti za koja psihologija još nema dovoljno teorijskih objašnjenja.
Ipak, postoje resursi - web-stranice koje vode meditatori sa ličnim iskustvom ozbiljnih posledica, kao i akademski priručnici sa posebnim poglavljima o ovoj temi. U SAD čak postoji i specijalizovana klinička služba posvećena ljudima koji su doživeli akutne ili dugotrajne probleme povezane sa meditacijom.

Za sada, ako se meditacija koristi kao alat za dobrobit ili terapiju, javnost bi morala da biti upoznata i sa njenim potencijalno štetnim stranama.
Ali, ako joj sve više pristupamo pomoću Instagrama ili Tik-Toka, to jednostavno nije realno.
Mindfulness može da bude dragocen alat za unutrašnji mir, ali nije čarobni lek jer, kao i svaka moćna praksa, nosi i rizike. Prava mudrost je u tome da znamo i svetlu i mračnu stranu, pa da biramo kako ćemo je koristiti u svom životnom "kodiranju".