Sve veći broj naučnika i filozofa širom sveta ponovo pokreće pitanje da li duša postoji i da li svest može da opstane i posle smrti tela, preneo je britanski list Daily Mail.
Polemika je obnovljena pošto je anesteziolog sa Univerziteta u Arizoni, Stjuart Hamerof, ukazao na neobične obrasce moždane aktivnosti kod pacijenata u trenutku smrti, koje tumači kao potencijalni dokaz da "duša napušta telo".
Pitanje ljudske svesti i duhovne dimenzije dodatno je osvetlilo i istraživanje iz 2006. godine, koje je sproveo neurobiolog Mario Beoregard.
Ne-fizički aspekt čoveka
On je pratio moždanu aktivnost monaškog reda karmelićanki dok su evocirale duboka duhovna iskustva.

Rezultati su pokazali da više regija mozga reaguje tokom takvih trenutaka, uključujući centre za sreću i duhovni doživljaj.
Beauregard smatra da takva iskustva nadilaze obične biološke funkcije i da mogu da ukažu na postojanje ne-fizičkog aspekta čoveka.
Težina duše
Prema eksperimentu dr Dankana Mekdugala iz 1901. godine, ljudsko telo gubi 21 gram u trenutku smrti. Iako naučno osporeno, ovo je postalo poznato kao "težina duše".
I dok pojedini naučnici govore o "duši" kao energetskoj ili svesnoj formi, drugi, poput preminulog profesora parapsihologije Čarlsa Tarta, godinama su istraživali vantelesna iskustva i mogućnost da svest funkcioniše nezavisno od tela.

Tart je tvrdio da su neka svedočenja osoba koje su doživele kliničku smrt previše konkretna da bi bila zanemarena.
Teorija panpsihizma
Međutim, skeptici ukazuju na primere poput slučaja Fineasa Gejdža, čoveka iz 19. veka čija se ličnost promenila nakon povrede mozga, što po njima osporava ideju o nepromenljivoj, ne-fizičkoj duši.
Neki savremeni filozofi, kao što je Tomas Negel sa Univerziteta u Njujorku, zastupaju teoriju panpsihizma - da su svest i osećanje prisutni u svim elementima univerzuma.

Ta teorija sugeriše da svest ne nastaje u mozgu, već je možda temeljno svojstvo stvarnosti.
Iako naučna zajednica nije donela konačan zaključak, sve je više pokušaja da se kroz savremene metode istraže pojmovi koji su vekovima smatrani isključivo domenom religije i metafizike, ističe Daily Mail.
Svetlost na kraju tunela
Prema istraživanjima, više od 65% ljudi koji su doživeli blisku smrt opisuje tunel sa svetlošću, osećaj mira i odvajanje od tela.
Dakle, da li je duša samo metafora za svest ili nešto više od toga? Nauka i filozofija još uvek tragaju za odgovorom, ali zanimljivo je da svi narodi, od drevnih Egipćana do današnjih "plemena", imaju koncept duše, što ukazuje na univerzalnu ljudsku potrebu za smislom izvan fizičkog postojanja.
Neke filozofske i religijske tradicije čak tvrde da duša pre rođenja zna sve, ali to zaboravlja prilikom ulaska u fizički svet.

Takođe, dok nauka smatra da svest potiče iz mozga, mnoge kulture veruju da duša živi u srcu – a otuda dolaze i izrazi kao što je "slušaj svoje srce".
Ipak, ono što je možda najfascinantnije, su rezultati psiholoških istraživanja koji pokazuju da deca prirodno veruju u život posle smrti, čak i bez religijskog uticaja.
Kako? To bismo i mi voleli da znamo. Možda je sada nauka na putu da nam pruži i ovaj odgovor.